Ispovest odrasle devojčice
Ne znam koliko veruješ u evoluciju savesti, ali ispričaću ti nešto. Kada sam bila mala, bila sam tipično "dobro dete" iz filmova. Zanemarimo porodične traume, predstava mene u školi bila je savršena - slatko dete, inteligentno, nagrade s takmičenja, nastavnička naklonost, brojni talenti, širok spektar interesovanja, ponos roditelja. Malena devojčica koju su svi vukli za rukav da proba nešto novo i postigne nešto više. I postizala sam, mnogo. I danas nikako da stresem laskavu titulu đaka generacije s ramena. Postavlja se pitanje - da li me je to zaista činilo srećnom? Odgovoriću odmah - ne, prijatelju. Takva sredina je vrlo plodna za razvoj kompleksa, bez dodatnog đubrenja i zalivanja. Dok sam se ja budila u šest da bih u sedam bila u školi na dodatnoj nastavi iz fizike - mene su mučile druge stvari, potpuno tipične za "običnu decu". Ne lažimo se, uprkos svemu – ja nikada nisam bila obično dete. Mene je brinulo to što me prethodnog dana niko nije pitao "da se smuvamo", što je neko zaboravio da napiše moje ime na listu za najbolje drugarice u leksikonu ili što sve devojčice u razredu imaju lepše zimske jakne od mene, pa čak i ona cigančica što je naučila da čita u četvrtom razredu. Kao što rekoh, jedan lepo uzgajan kompleks niže vrednosti. A zapravo sam bila mnogo bolja od svih njih.
Vremenom, to se razvijalo. Dečaci su i mene primećivali, al' i dalje sam ih delila na dostupne i nedostupne. Jer ko bi, bogovskog izgleda, zaboga, pogledao mene, sa krivim zubima, asimetričnim usnama, oblim nosem i izgriženim noktima?! I vremenom sam naučila da se zadovoljm prosekom. I to je trajalo.
Svi mi imamo taj "s kim sam se sve ljubio" spisak. Pa, na mom su se nezavidna imena pronašla... Međutim, što sam starija postajala, bilo ih je sve manje.
Razvićem sopstvene svesti zaključila sam da mogu više. Mnogo više. Tada sam napravila drugi spisak - "sa kim ću se sve ljubiti". Na njemu su bili svi "nedostižni". Jedini cilj je bio - smrskati prokleti spisak. To sam i radila. Svi ti "bogovi" su pre ili kasnije bili u mojim rukama ili sami priznali da bi tu voleli da budu. I to je bilo dovoljno. Što je spisak postajao kraći - moji kompleksi su sebi dublju raku kopali. Nisam birala sredstvo - drogirani, impregnirani etanolom, u dugim vezama... Meni je bilo bitno da ih "skinem sa spiska".
Verovatno te zanima poenta ove priče? Previše je jednostavno - odrasla sam. Jeste, na spiskovima si. I imala sam te - i želim da te imam. Odgovoriću ti na to nepostavljeno pitanje. Znam da mogu da te imam. Znam da mi i ove noći može goreti postelja i da za to niko ne mora da sazna. Osećam kako me gutaš očima stežući ruke da same ne krenu ka meni. Zašto ne reagujem? Zaboga, zašto kad i ja tebe podjednako želim?! Ponavljam, prijatelju, odrasla sam. Moj ego je tvojom željom dovoljno nahranjen, a tebe, kod kuće, čeka ženica, sa podgrejanim čajem i ispeglanom košuljom za ujutru. Sofisticiranost mi ne dozvoljava da trag svog karmina na jednoj takvoj ostavim.
U odnosu na devojčicu koju si ostavio - ova danas ima stila, ukusa. Voli kvalitetna vina, vrhunsku poeziju, ume da prepozna miris prefinjene istorije i napiše po koju lepu reč. Ova devojčica danas ima sve što joj je nedostajalo i zbog čega si je ostavio. Ova devojčica danas ima mnogo više od svih kojima je zavidela kroz život - ima sebe.
A ima i tebe, što ćutanjem priznaješ. A sad se, blago meni, vrati svojoj ženici i traži da ti doda čips i pivo, dok budeš gledao dvadesetak manekena na terenu i mislio o ovome što ti govorim. Nemoj joj stvarati komplekse. Jer ona je jedna od onih što su ih jurili momci dok sam ja bivala savršeno dete, a što su ostale u "blagoslovenom" stanju u dvadesetim ili usedelice pred tridesetim. Ja nikad neću biti kao one. A ti me želiš i želećeš me i kad budeš otišao, jer ja ne želim da prljam ruke tuđom malom srećom. To je još bolje nego da sam te imala.
Vremenom, to se razvijalo. Dečaci su i mene primećivali, al' i dalje sam ih delila na dostupne i nedostupne. Jer ko bi, bogovskog izgleda, zaboga, pogledao mene, sa krivim zubima, asimetričnim usnama, oblim nosem i izgriženim noktima?! I vremenom sam naučila da se zadovoljm prosekom. I to je trajalo.
Svi mi imamo taj "s kim sam se sve ljubio" spisak. Pa, na mom su se nezavidna imena pronašla... Međutim, što sam starija postajala, bilo ih je sve manje.
Razvićem sopstvene svesti zaključila sam da mogu više. Mnogo više. Tada sam napravila drugi spisak - "sa kim ću se sve ljubiti". Na njemu su bili svi "nedostižni". Jedini cilj je bio - smrskati prokleti spisak. To sam i radila. Svi ti "bogovi" su pre ili kasnije bili u mojim rukama ili sami priznali da bi tu voleli da budu. I to je bilo dovoljno. Što je spisak postajao kraći - moji kompleksi su sebi dublju raku kopali. Nisam birala sredstvo - drogirani, impregnirani etanolom, u dugim vezama... Meni je bilo bitno da ih "skinem sa spiska".
Verovatno te zanima poenta ove priče? Previše je jednostavno - odrasla sam. Jeste, na spiskovima si. I imala sam te - i želim da te imam. Odgovoriću ti na to nepostavljeno pitanje. Znam da mogu da te imam. Znam da mi i ove noći može goreti postelja i da za to niko ne mora da sazna. Osećam kako me gutaš očima stežući ruke da same ne krenu ka meni. Zašto ne reagujem? Zaboga, zašto kad i ja tebe podjednako želim?! Ponavljam, prijatelju, odrasla sam. Moj ego je tvojom željom dovoljno nahranjen, a tebe, kod kuće, čeka ženica, sa podgrejanim čajem i ispeglanom košuljom za ujutru. Sofisticiranost mi ne dozvoljava da trag svog karmina na jednoj takvoj ostavim.
U odnosu na devojčicu koju si ostavio - ova danas ima stila, ukusa. Voli kvalitetna vina, vrhunsku poeziju, ume da prepozna miris prefinjene istorije i napiše po koju lepu reč. Ova devojčica danas ima sve što joj je nedostajalo i zbog čega si je ostavio. Ova devojčica danas ima mnogo više od svih kojima je zavidela kroz život - ima sebe.
A ima i tebe, što ćutanjem priznaješ. A sad se, blago meni, vrati svojoj ženici i traži da ti doda čips i pivo, dok budeš gledao dvadesetak manekena na terenu i mislio o ovome što ti govorim. Nemoj joj stvarati komplekse. Jer ona je jedna od onih što su ih jurili momci dok sam ja bivala savršeno dete, a što su ostale u "blagoslovenom" stanju u dvadesetim ili usedelice pred tridesetim. Ja nikad neću biti kao one. A ti me želiš i želećeš me i kad budeš otišao, jer ja ne želim da prljam ruke tuđom malom srećom. To je još bolje nego da sam te imala.
