“Ništa od toga nema veze ni sa čim”
Volela bih da ima, ali nema to mnogo veze sa kim ste se probudili prethodnog jutra. Nema veze ni sa tim što ta osoba i osoba sa kojom ste želeli da se probudite nisu iste osobe. Nema veze ni sa tim što ne shvatate zašto je toliko jutara palo u zaborav. Lepših, srećnijih... Ne pamtimo takve momente, jer mislimo da će trajati večno. Sećamo se samo onih kad smo se zaustavili u milisekundi da razmislimo o našoj sreći i već u sledećoj nastavili da uživamo. Ne sećam se nijednog trenutka u kom sam bila srećna, ali se zato sećam svih u kojima sam priznala sebi da sam srećna. Istina, nemam ništa od toga, doduše, nikad nisam ni imala, ali nikada ja ne bih mogla da oprostim sebi da živim životom bez ikakvog osećaja. Mogla sam da se rodim kao vodopad, na primer, da i dalje budem prepoznatljiva i jedinstvena, ali da, jednostavno, ne osećam. I šta će mi to? Ovako, za razliku od mnogih, imam sebe i imam svoja sećanja. Imala sam divnu, plavu kutijicu, čija je unutrašnjost bila obojena u zeleno. U njo